Novi doseljenici ure?ivali su svoje gradove ne samo iznutra nego i iz vana. Gospodarice dvoraca nastojale su svoje dvorove oplemeniti nasadima cvije?a. ?esto se biralo cvije?e koje je raslo tu, na zagorskom tlu. Naravno bilo je i donesenih sadnica cvije?a koje su tu na�le  svoj novi dom.

Neke gospodarice poku�ale su i �ume privesti nekoj vrsti perivoja, ure?enih parkova u kojima su �titile puteve, potoke, drve?e�

Mo�da bi se i danas trebali okrenuti stvaranju �umskih parkova u kojima bi se na�ao toliko potreban mir ne samo za du�u nego i tijelo. Da, re?i ?e netko, imamo to ve?. Tu su na�i planinari koji se brinu za �umske staze i krajolik. No, ?arobnice bi vjerojatno rekle da to nije dosta, da treba uraditi vi�e. �to? Koliko? O tome ne govore. Na ljudima je da o tome razmisle.

?arobnica je po�la tr�iti svoje druge. Nije znala gdje su, ali to joj nije smetalo Nekoliko zamaha krila i � na?i ?e ih.

I zaista. Budu?i da je bio topao i sun?ani  proljetni dan ?arobnice su odletjele tamo prema Kuna gori. Tamo je grad u ?ijem sredi�tu se nalazi velebna crkva s dva tornja visoka svaki po 45 metara. Ispod �iljastih vrhova tornja satovi otkucavaju protek vremena. Tu se toga dana pripremalo slavlje. Sa sviju strana dolazili su ljudi obu?eni u narodne no�nje. Pjevale su se pobo�ne pjesme u slavu Spasitelja. Jer, danas je bio dan Spasiteljeva uskrsnu?a i uza�a�?a na nebo  gdje sjedi desno uz svoga Oca, Stvoriterlja svega vidljivoga i nevidljivoga.

Prisustovao je tom doga?aju i grof Keglevi?. Njegova obitelj morala je napustiti svoj tvrdi Kegel grad tamo kod kraljevskog grada Knina i preseliti se u ove sjeverne krajeve.

Imao je grof u svojoj pratnji vojnike. Ta bila se nemirna vremena. Trebalo se braniti. A ti vojnici bili su poznati po to?nom i nepogre�ivom pucanju. Pri tom su se slu�ili nekakvim kratkim oru�jem koje su zvali kuburom.

U svom snu Farka� se na�ao na polaznom mjestu � Velikom Gradi�u. Vidio je svoj dom i ljude. Ulazili su i izlazili iz dvora nose?i naramke sijena i  slame. Dolazila su i neka kola narovarena plodovima zemlje koja se mogu uskladi�titi na dulje vrijeme. Bila je tu i neka burad. �to je bilo u njma? Vino? Mo�da. Navada ljudi ovog kraja bilo je pijenje vina, ponekad i malo previ�e�

Valoviti �umski predjeli otkrivali su male udoline ispresijecane potocima, a ponad njih otkrivaju i neke ve?e uzvisine: npr. Kuna-goru, Vinagoru, Desini?ku goru. Na njima ?e - u neka kasnija vremena -      biti sagra?ene lijepe crkve, pro�teni�ta u koja ?e hitati zagorski i ne samo zagorski svijet da se pomoli Bogu, Majci Bo�joj ili kojem drugom svecu na�e katoli?ke crkve mole?i za pomo? u te�kim trenucima njihovog �ivota. U njima se molilo i moli za sre?u i dobrobit domovine, na�e majke Hrvatske.

A onda se otkriva grad � Pregrada. Od kada je ovdje? Odgovor je jednostavan: od rimskih vremena.

Put u pro�lost

Vijugava rijeka, blage uzvisine, valoviti bre�uljci obrasli �umama hrasta, bukve, graba i kestena, u vi�im predjelima ponegdje vazdazelenim �umama bili su idealna mjesta za naseljavanje prvih ljudi. Za sobom su ostavili i tragove: bron?ana narukvica kakve se danas ne bi postidjela ni jedna djevojka da je izra?ena od zlata. Na?eno je jo� niz drugih predmeta koji su slu�ili ?ovjeku bron?anog  vremena�

Bila je druga polovina tre?eg mjeseca u godini , ako se ra?una da je prvi mjesec bio posve?en dvoglavom bogu Janusu. Zna?i bio je � mart, i dan u tom mjesecu koji traje toliko koliko i no?.

Dan prije vijugavim �umskim putem sporo su se kretala te�ko natovarena kola koja su vukli volovi. Pratilo ih je desetak konjanika odjevenih na rimski na?in. Uz teret na kolima je sjedilo jo� ?etvero Rimljana ne ra?unaju?i vodi?a  koji je vodio volove.

Putuju?i ve? dva dana razgovarali su o svojim svakodnevnim do�ivljajima i ovom prelijepom kraju. Na po?etku jaha?e kolone razgovarali su  zapovjednik  i jedan od pratilaca:

-�to se to tako tajanstveno vozi u kolima, zapovjedni?e?- upita pratilac.

Stoje?i tako pred kapelicom razmi�ljao je Farka� u kojem bi smjeru krenuo. Sjetio se jelena. Kad bi on barem bio tu!  Tek toliko da mu glavom poka�e put kuda dalje.

Sada se zapitao za�to se jelen uop?e pojavio? Da li ga je netko poslao? Ako da, tko je to?

Umjesto jelena osjeti na licu meki dodir. Kao da ga je lahor pomilovao. Prenuo se. Pored njega stajala je djevojka sva u bijelom.  Smije�ila se. Pokretom ruke i glave pozvala ga je na nedaleku ?istinu, u hlad stoljetnih stabala. Bilo je tu  kamenja od polusru�enog grada na kojem se moglo udobno sjediti. A bio je tu i ostatak neke prostorije napola sru�enog grada.

Djevoj?e mu ponudi da sjedne na kamen, a onda ga upita:

-Kuda si krenuo, Farka�u? � upita djevojka.

Farka� se trgnuo. Ovo djevoj?e nikad nije vidio, a ona zna njegovo ime!

Vidjev�i zbunjenog ?ovjeka ispred sebe, djevojka se predstavi: