|
Bio je lijep proljetni dan. Sjedili smo u vrtu.
Kuda ?emo danas?upita Marta.
U jednu lijepu dolinu do jednog lijepog spomenika. Sje?ate se, pokazala sam vam sliku i rekla da se dolina zove Zelenjak... i te?e rijeka oglasi se Viktoria, a zavri Jakov Sutla. Tko je postavio taj spomenik? upita Ivan. Znate li to su to zmajevi? Zapitah Zmajevi?! Grrr! Zar nisi jednom rekla da su zmajevi zli? upita Ben. Da, zmajevi su zli. Oni ?uvaju blago: zlato, srebro, drago kamenje ozbiljnim ?e glasom Malik. Bilo ga je lijepo vidjeti na maloj stolici ispod velike umjetne gljive koja je krasila vrt.
To?no, potvrdih Malikove rije?i. Rigaju vatru, imaju po nekoliko glava, nazubljen i dugi rep Uh, kako strano jaukne Viktoria. Ti se smije, Ma, a mene je strah uzvikne pla?nim glasom. Zagrlila sam Viktoriu, Ben joj poloi glavu u krilo pokazuju?i kako suosje?a s njom. Ako zmajevi mogu ?uvati zlato i drago kamenje nastavih zapo?etu misao zato ne bi mogli ?uvati i neto drugo? Pred stotinjak godina nekoliko uglednih ljudi osnovalo je Drubu za o?uvanje naeg prirodnog i povijesnog blaga. Nazvali su se Drubom bra?e hrvatskog zmaja. Eto, ta Druba podigla je spomenik naoj himni u ovoj prekrasnoj dolini.
Slika sa spomenikom himni rasla u o?ima djece do neslu?enih razmjera. Sje?ali su se stihova himne, a negdje u Janovoj podsvjesti brujali su stihovi
Vele gore, veli ljudi, Rujna lica, rujna vina, Silni gromi, silni udi; To je naa domovina! enju srpi, mau kose Djed se uri, snope broji, kriplju vozi, brano nose, Snaa predu? malo doji:
Tiho ih je izgovarao. U nama se razlijevala toplina i obuhva?ala nas neka radost. Nije se dala iskazati rije?ima. Kao da smo tu u vrtu u kojem smo sjedili vidjeli sve to to je Jan iskazivao stihovima.
Teko je bilo nastaviti s pri?anjem. Svatko od nas u mislima je gledao neke svoje slike. ?ak su se i psi umirili.
Djeca su se razila u tiini kasnog poslijepodneva. Nisu rekla ho?e li opet do?i, no u to nije trebalo sumnjati. |