?udna je zemlja Gr?ka. Smje�tena na poluotoku ju�nog Balkana, okru�ena trima morima. Imala je mnogo dr�avica. Na ?elu svake bio � kralj. A oni se mijenjali kao �ahovske figure: sad je jedan bio gore, sad je drugi. Uz njih veliku va�nost igrali su bogovi i bo�ice.

            Najva�niji bog bio je Zeus. Imao je �enu Heru, koja nije nimalo zaostajala za njim u pravljenju nepodop�tina.

            U ovoj pri?i Zeusa spominjem kao oca blizanaca Kastora i Polideuka. Kastor je bio smrtnik, a Polideuk besmrtnik. Obojica su se jednom na�la u nezgodnoj situaciji u kojoj su bili ubijeni. Polideuk kao besmrtnik izmolio je u oca milost besmrtnosti za Kastora. Danas se obojica nalaze me?u zvijezdama.

            No, krenimo dalje u pri?u. � Jazon je bio sin tesalskog kralja Ezona. Njega je ubio Pelije, Posejdonov sin, jer je htio biti vladar Tesalije. Ezonova �ena rodila je posmr?e Jazona i dala ga na odgoj Kentauru Hironu. Jednom je Jazon pomogao nekoj starici prije?i brzi potok. Pri tom je ostao bez sandale. Tog ?ovjeka bez sandale morao se bojati Pelije. Starica je bila - Hera.

            Dva potoka sastaju se negdje aleko od ovog Grada pod Medvje?om gorom. Jedan izvire u dolini (Sava Dolinka), drugi iz jezera (Sava Bohinjka). Susre?u se i udru�e u jedan � Savu. Planinska je, ?as brza, ?as sporija, a onda postaje �iroka i lijena.   I hirovita. Voljela je i voli jo� uvijek napustiti korito i razliti se po okolnim poljima, selima i gradovima.

                                               Zlatno runo

            U nekoj davnoj povijesti, negdje u Gr?koj vladao je kralj Atmant. Njegova kraljica bila je nimfa oblaka i zvala se Nefela. Imali su dvoje djece: dje?aka Friksa i djevoj?icu Helu.

            Nefela se morala vratiti me?u oblake. Djeca su ostala sama, a kralj Atmant prona�ao joj je ubrzo zamjenu � o�enio se drugi puta. �ena se zvala Ina. Mrzila je djecu svoje prethodnice i ?inila sve da ih ubije.

            Atmant je morao oti?i u proro?i�te Delfe da bi saznao �to mora u?initi kako bi spasio zemlju od gladi. Za to vrijeme Ina je odlu?ila ubiti djecu. No, duh dobre majke Nefele bdio je nad njima. Poslala im je ovna zlatnog runa da ih spasi. Ovan je bio sin boga mora Posejdona. Djeca su zaja�ila ovna i krenuli su u Kolhidu (danas Gruzija).

            Lete?i zrakom djevoj?ica Hela izgubi ravnote�u i sklizne s ovna u more. Mjesto gdje je uronila u more danas se, njoj u ?ast zove Helespont.

            Friks je sretno stigao u Gruziju. Ovna je �rtvovao u ?ast boga Posejdona, a zlatno runo objesio o sveto drvo � hrast.

            Mnogi su se htjeli domo?i zlatnog runa. Ono je predstavljalo ?ast i mo?. Tako je bilo i s Jazonom, gr?kim junakom, koji je uspio sakupiti hrabru ?etu svojih prijatelja i krenuti brodom Argom u Kolhidu po runo. No, runo je trebalo oteti zmaju koji ga je ?uvao.

            Dolazilo je novo godi�nje doba. Poslije vremena koje se moglo provesti u �pilji pored vatre, dani su postajali svijetliji. Bijeli hladni pokriva? polako je nestajao. Prvo proljetno cvije?e stidljivo je pomaljalo cvjetne glavice tra�e?i toplinu sunca. U golim granama ?uo se cvrkut ptica.

            S planine spu�talo se dvadesetak potoka u dolinu. Uz obale nekih potoka stajali su ljudi obu?eni u krzna s toljagama u rukama. Imali su neke torbice u kojima je vjerojatno bilo spremljeno svo njihovo blago: kameni �iljci, kremen, mo�da poneka mala kamena sjekira. Razmi�ljali su ljudi da li da krenu niz potok u dolinu. Nisu znali �to ih tamo ?eka.

            �ene su bile hrabrije. Krenule su niz potoke i ubrzo se na�le u dollini. Mu�karci su jo� oklijevali. Neki su primijetili da u potocima ima riba. Brzo su se okupili na jednom mjestu, zagradili potok otrgnutim granama s obli�njeg drve?a i tako dobili malo jezerce. Ubrzo se u tom jezercu stvorilo mno�tvo riba. Iskakivale su van u �elji da ponovo padnu u potok i otplove dalje. Mu�karci su s veseljem hvatali ribe. Bit ?e to dobar obrok poslije dugog vremena �to gladovanja, �to jedenja suhog mesa. Zima je bila bogata snijegom, pa se u lov ba� i nije moglo.

            Golubovima Jurju i Janji pridru�ili su se i drugi golubovi koji su se nalazili u njihovoj blizini. I njih je zanimalo gdje se nalazi onaj Mali crno-sme?i pas s kojim su se nekoliko dana ganjali po trgu. Jedan od novoprido�lih golubova ispri?ao je ostalima kako se pojavio duh Pluta. U ovom � za njega - ?udnom gradu � doga?ale su se ?udnovate stvari. Tako su se no?u �etali - duhovi. Ovaj puta duh je bio u obliku � psa.

            Da, u jednoj ve�i visoke zgrade u blizini trga, u jednom hodniku stoji spomen-plo?a. Do nje se ne mo�e izravno do?i, jer ve�a je - danas - zaklju?ana. Ipak, u jednom kutu nalazi se spomen-plo?a psu Plutu.

            -Kakav divan ljetno-jesenski dan! � uzvikne golubica Janja.

            -Ili je ljetni ili jesenski dan. Odlu?i se! Kakav ti je to ljetno-jesenski dan? � prigovarao je golub Juraj.

            Oboje su sjedili na ispru�enom ma?u nekog konjani?kog kipa �to se nalazio na prostranom trgu.

            -Za�to se ljuti�? � upita Janja. � Zar ne vidi� kako je lijepo sun?ano vrijeme. I toplo je kao da je sredina ljeta. A ve? je drugi tjedan jesenskog mjeseca - re?e Janja i okrene le?a svom prijatelju.